Nomen est omen

Takvi su majstori ! Vješti. Zaposleni. Bezobzirni.  Ne znaju s onim što nije njihov zanat. Ne znaju sa cvijećem. Ruke su im pregrube premda stvaraju najtanje linije i krajobraze. Nos im je začepljen od mirisa boja. Korjenje noktiju izjedeno od terpentina i razrijeđivača.

A cvijeće treba da ga netko omiriše. Da izađe iz sebe, raširi svoje latice prema onome koji osjeća. Ono je tu da zaustavi svijet na  trenutak i odvede te u neku novu stvarnost.

A majstori su stalno u nekoj svojoj prašnjavoj stvarnosti. Polomili bi latice svojim izbodenim rukama. Prašinom sa svojeg odijela zagušili bi miris cvijeta i on bi naprosto svenuo. Cvijet.

Stoga drage žene, ukoliko ste slučajno cvijet i slučajno se zovete Margareta, Ivančica, Orhideja.. klonite se, ako Boga znate, majstora.. Njihov alter ego je narcis i jedini cvijet koji vide, jest odraz vlastite vještine u njihovim djelima.