Grad
Voljela bih te sresti u ovom dalekom gradu, bezveze, usput, šečući
ovako po molu, po crti na sredini mora, iznad plavog neba, ne znajući
hodam li po moru ili po nebeskim morima (dvorima). Tako, bezveze,
zabrodili bismo ne mičući se, ukopani u oči, one bi otplovile
pokazujući godine razdvojenosti.
Okupali bi se u njima, zaronili u ono gdje smo počeli i samo se
okrenuli. Jedno od drugog. Pod prijetnjom iznendnog utapanja od dubine
boli i ljubavi. ( ah brodovi nam se nasukali)
This Post Has One Comment
Comments are closed.
Divno