Bosanski lonac

 

Ima dana kada ne znam što bih kuhala ( a kuhati se mora). Prevrćem po svojoj nutrini, crijevima i gluha sam za njihove ideje. Uzimam „Kupusaru“- kućnu kuharicu ( coolinarika ne pomaže) i čitam redom tražeći idealan recept, zgoditak na lotu za taj dan: Brankina čokoladna torta, Ivanini fondi sosići, Tatin lijek za kašalj, Brankin čiz kejk (od druge Branke), Igorove kozice, Inesina mljac leća, Bakini lokumi, Bakine princeze, Nečiji sirup od mente, Vjekine punjene palačinke, Jagorov kolač s kraja vrtića, Slajo po domaći, Macine špecle, Davorov sejtan, Vesnini keksi, Tvoj čatni, Amiline tortiljice, Savršena boja za slikanje, Puhanci, Arnesine urmašice, Tijesto za picu beogradskog kuhara, Mirjanin kolač od malo višanja, Grgini kiseli krastavci, Helenine štangice, Spekularni špekulasi, Betino kiselo zelje, Medvjeđi gulaš od vepra, Svit end sauvr ala Ivana, Mikijevo dizano, Senadova Baba…

Svi ti nabrojani nazivi, jednoć su bili večere, doručci, rođendani, proslave s dragim prijateljima. Zajedno smo ih podijelili, prste i tanjure polizali. Zapisujući te recepte, upisala sam i te ljude u svoj želudac. U svoja crijeva. Neke još probavljam, neki se kisele, a s nekima još uvijek rado kuham.

Pere me neki sevdah danas. Kao da nisam dovoljno Donata mg popila. I da, fale mi danas ti neki moji stari prijatelji. Od nedostajanja, gladna sam. Crijeva šuplje šište.  Neizlječivo gladna, a opet sita svega.

Definitivno, ljubav ide kroz probavni trakt i moja je upravo nahrupila! Opstipacija je nekom drugom danas zajamčena, jer ja danas na najglasnije puštam Keminu pjesmu „ Hvala svima iz vremena ruža“ i njedrim Bosanski lonac ! Ako ste ga željni i gladni, svratite na šeflju melodija, soli i ružmarina. Prijatelji bivši, prijatelji budući !