Muzika je najljepša slika na izložbi slika.

Kamen je siva duša zarobljenika.

Jaje i čovjek su isti. U svakom se krije malo pile.

Poslije su me pratili kući komentirajući – gdje se mogu posuditi tako zanimljive knjige?  Nisu sve knjige dosadne kao lektira… I mogu li doći k meni doma da im ponekad čitam naglas, jer im nitko nije prije čitao. Ta djeca imaju dvanaest godina.

Ovog puta suzdržavam se od komentara i promišljanja, jer ne mogu ni izraziti tugu koju osjećam prema tim malim dušama željnih stvarnih iskustava i veselja koje mi je ostalo kao glazba u duši njihovom željom probuđena.

(citiram Saramaga)

“Sada je jedina glazba bila glazba riječi, a one su pogotovo zapisane u knjigama, diskretne… jer su knjige koje postoje u svijetu, sve zajedno, kao što je kažu i svemir beskonačan…”